Život

JEDNAKOST KAO NAČIN SUŽIVOTA

Jednakost je cilj svakog zalaganja koje nastoji da ukine eksploataciju i diskriminaciju, ili nejednako vrednovanje ljudi i zloupotrebu na temelju takvog vrednovanja. Ne zahtijevati jednakost doslijedno znači pristajati na to da nas naše razlike kao i na način na koje su te razlike postale društveno i politički oblikovane čine manje ili više vrijednim ljudskim bićima.

S druge strane, jednakost nikada ne znači istost. Insistirati na razlikama ne znači zadržati se na različitim sposobnostima muških i ženskih tijela.

Naprotiv, razlika je sastavni dio borbe za jednakost i ona se odnosi na uvažavanje različitosti svakog od nas. Zbog toga revolucija ne može da se zaustavi na ukidanju eksploatacije, već se mora nastaviti dokidanjem sveobuhvatnih sistema: običaja, vjerovanja, vaspitanja, obrazovanja, proizvodnje naučnog znanja koji nas smještaju i ograđuju u određene kategorije.

Biti čovjek, a još i više pojedinac i građanin, nije nešto što možemo uzeti zdravo za gotovo. Naime, nije riječ o nečemu statičnom, o nečemu što neko jeste ili nije. Vratimo li se starim odredbama, aristotelovskim, prema kojima je čovjek logon echon i zoon politikon, odredbama koje opstaju vjekovima, vidjećemo da je taj razum koji kao ljudi imamo i ta zajednica koju kao ljudi gradimo nešto što nas istorijski različito uslovljava i određuje.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *